Svuda prođi,ali kući dođi
Mojeognjiste
Shoutbox
1.9.2014. 8:37 :: nama obat herbal asam urat
nama obat herbal asam urat
1.9.2014. 8:37 :: Jual Karung Baru
Jual Karung Baru
1.9.2014. 8:38 :: Jual Karung Beras 25 Kg
Jual Karung Beras 25 Kg
1.9.2014. 8:38 :: Jual Karung Beras Plastik
Jual Karung Beras Plastik
1.9.2014. 8:38 :: Harga Karung Beras Laminasi
Harga Karung Beras Laminasi
1.9.2014. 9:44 :: obat herbal penurun kolesterol dan asam urat
obat herbal penurun kolesterol dan asam urat
1.9.2014. 9:44 :: Harga Karung Plastik Di Bandung
Harga Karung Plastik Di Bandung
1.9.2014. 9:44 :: obat herbal alami untuk penyakit asam urat
obat herbal alami untuk penyakit asam urat
1.9.2014. 9:45 :: Harga Karung Plastik Di Bandung
Harga Karung Plastik Di Bandung
1.9.2014. 9:45 :: Harga Karung Beras Plastik
Harga Karung Beras Plastik
1.9.2014. 9:45 :: Harga Karung Beras Bandung
Harga Karung Beras Bandung
1.9.2014. 9:46 :: Jual Karung Plastik Bandung
Jual Karung Plastik Bandung
1.9.2014. 10:38 :: susu kedelai bubuk organik pw5
susu kedelai bubuk organik pw5
1.9.2014. 10:38 :: obat batuk rejan pada orang dewasa
obat batuk rejan pada orang dewasa
1.9.2014. 10:38 :: Jual Karung Beras Polos
Jual Karung Beras Polos
1.9.2014. 10:38 :: Jual Karung Beras 25 Kg
Jual Karung Beras 25 Kg
1.9.2014. 10:38 :: Jual Karung Beras 5 Kg
Jual Karung Beras 5 Kg
1.9.2014. 10:38 :: Supplier Karung Di Bandung
Supplier Karung Di Bandung
1.9.2014. 10:39 :: Jual Karung Plastik Bandung
Jual Karung Plastik Bandung
2.9.2014. 5:12 :: Printing Karung Plastik
Printing Karung Plastik
2.9.2014. 5:12 :: Toko Karung Beras Bandung
Toko Karung Beras Bandung
2.9.2014. 5:12 :: Karung Beras Bandung
Karung Beras Bandung
2.9.2014. 5:12 :: Karung Plastik Polos
Karung Plastik Polos
2.9.2014. 5:12 :: Grosir Karung Beras Bandung
Grosir Karung Beras Bandung
2.9.2014. 5:12 :: Karung Plastik Transparan
Karung Plastik Transparan
2.9.2014. 10:25 :: Karung Plastik 50 Kg
Karung Plastik 50 Kg
2.9.2014. 10:25 :: Karung Beras Plastik 5 Kg
Karung Beras Plastik 5 Kg
2.9.2014. 10:25 :: Karung Beras 10 Kg
Karung Beras 10 Kg
2.9.2014. 10:25 :: Karung Beras Plastik 20 Kg
Karung Beras Plastik 20 Kg
2.9.2014. 10:25 :: Karung Beras 15 Kg
Karung Beras 15 Kg
Blog - listopad 2009
srijeda, listopad 28, 2009
Ovdje se nalaze brojevi na koje možete donirati i time pomoći u otvaranju
                                    Zadruge "KOLO"....
                                                         
                                                                          Hvala vam unaprijed






Zemlja
     Početni sadrzaj SMS-a    Broj na koji šaljete                     Cijene
                  i vaš tekst po želji

RS FR KOLO 4828 50,00 RSD          
HR TXT KOLO 67454 6,10 KN          
BA TXT KOLO 091810700 2,00 BAM          
AU TXT KOLO 19951515 5,00 AUD          
SE TXT KOLO 72401 20,00 SEK          
DE PAY KOLO 60660 3,99 EUR
mojeognjiste @ 00:37 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, listopad 27, 2009
mojeognjiste @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Lička Historija

 Lika je srednje planinski dio Republike Hrvatske. Najčešće se spominje sa Gorskim kotarom. Uz Kordun i Baniju, činila je nekadašnju Vojnu krajinu za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Najljepši dio Like čine Plitvička jezera koja se sastoje od 16 manjih i većih jezera iz kojih nastaje rijeka Korana.


Geografski položaj


Lika je kontinentalna regija, omeđena planinama Velebitom na zapadu i jugu te Plješivicom na istoku. Sjeverna granica je prilično neodređena jer Ogulinsko područje predstavlja prelaz između Like i Gorskog Kotara. Čitavo područje može se okarakterisati kao planinska zaravan podijeljena manjim planinskim lancima u više cjelina (Gacko Polje, Krbava, Ličko Pounje i dr.). Ima veliki strateški i saobraćajni značaj jer predstavlja među kontinentalnog i primorskog dijela Hrvatske. Kroz Liku prolaze magistralni putevi Zagreb-Split i Zagreb-Zadar, autoput Zagreb-Split, te željeznička pruga Zagreb-Knin-Split.
Ime
Po jednoj legendi, Lika je dobila ime po lîku. Lîk je u ikavici riječ za „lijek“.
Po drugoj legendi, Lika je dobila ime po grčkoj riječi λύκος (likos) što znači „vuk“, a Lika je poznata po tome da u njoj živi mnogo vukova.





U antičko doba područje Like naseljava ilirsko pleme Japodi. Njih je u I veku pre nove ere pokorila rimska vojska, ali su i dalje zadržali svoju plemensku autonomiju, baveći se nomadskim stočarstvom. Romanizacija ovog prostora je bila samo površna, jer je Rimljanima bilo najvažnije osigurati putne komunikacije. Do većih promjena dolazi raspadom carstva i seobama naroda, kad se na ličko područje doseljavaju slovenska plemena (Srbi i Hrvati). Oni uspostavljaju svoju upravnu organizaciju, osnivajući plemenske župe Gacku, Krbavu i Liku. Postoje teorije da su nakon ustanka Ljudevita Posavskog u slabo naseljenu Liku franački vladari preselili znatan broj Avara, koji su se kasnije stopili s Hrvatima. S razvojem i jačanjem hrvatske države, dolazi do porasta stanovništva i većeg stepena društvene organizacije, a s tim i do podjele starih rodovskih župa u Lici. Tako nastaju nove župe Bužane, Hotuča, Lapac, Plase i druge. O porastu značenja Like unutar Ugarsko - hrvatskog kraljevstva govori i osnivanje Krbavske biskupije 1160. godine, sa sjedištem prvo na Mrsinju iznad Korenice, a zatim na Udbini. Materijalni ostaci iz tog razdoblja su neznatni, jer su većinu crkvi i utvrđenja uništili Turci. Dokaz tadašnjeg stepena razvoja je i postojanje štamparije u Kosinju krajem 15. veka.
Turski prodori na ovo područje počinju nakon pada Bosne (1463), da bi kulminirali Krbavskom bitkom 1493. godine, u kojoj je uništena hrvatska feudalna vojska. Između 1522. i 1524. turska vojska zauzima čitavo područje Like, s izuzetkom Gacke doline i Brinja. Starosjedilačko hrvatsko stanovništvo tada gotovo u potpunosti nestaje, a na njihovo mjesto doseljavaju se pravoslavni Srbi iz drugih srpskih područja, uglavnom iz Bosne, tako je u Lici znatno povećan broj Srba (koje su nazivali Vlasima, tako su Srbe nazivali Turci što se je do danas održalo) te manji broj Hrvata koji su prihvatili islamsku vjeru. Turci su za ovaj prostor 1580. osnovali Lički (Krčki) sandžak sa sjedištem u Kninu i glavnim ličkim uporištem na Udbini. Takvo stanje je potrajalo sve do velikog austrijsko - turskog rata (1683-1699) u kojem je pod vodstvom sveštenika Marka Mesića oslobođena čitava Lika osim Ličkog Pounja.
Nakon protjerivanja Turaka , Habsburška monarhija ju je stavila pod neposrednu vlast svoje dvorske Komore, a zatim 1714. godine pod upravu Karlovačkog generalata. Tako je Lika došla u sastav Vojne krajine u čijem će sastavu ostati sve do njezinog ukidanja 1881. godine.
Kako je Lika oslobođena od Turaka u njoj je bilo dosta Srba doseljenih za turskog vremena. Sad se u Liku doseljavaju i Srbi iz Dalmacije, a mnogi koji su ranije prebegli ispred Turaka na sjever ponovno se vraćaju u stare naseobine. Tako Srbi iz okoline Otočca naseljavaju Vrebac i komić. Preseljenici iz Brloga sada naseljavaju Pećane i Jošan. Jedna grupa srpskih porodica seli se iz prokika u Zapadnoj Lici u Mutilić na Udbini. Srbi iz Dalmacije naseljavaju Zrmanju, Gračac i Medak. Mjesta u Krbavi naseljavaju Srbi iz Kupresa, Grahova i Knezpolja. Veliku Popinu i Mazin naseljavaju Srbi iz Kninske krajine u Dalmaciji. U Bruvno se preselila jedna grupa porodica iz Divosela i okoline Gospića. Manojlo Grbić pominje dokumenat iz kog se vidi kako Juraj Križanić, povjerenik karlovačkog generala za Liku dozvoljava kosinjskom knezu Vukašinu Mileusniću da se sa 40 srpskih kuća preseli u Široku Kulu.
Kako su Ličani u početku pružali otpor strogom vojnom režimu, 1746. je osnovan posebna vojno-upravna teritorija Ličke regimente (pukovnije), da bi se učvrstila kontrola nad ovim krajem. Opšta militarizacija Like, u kojoj je sve bilo podređeno potrebama stalnog ratovanja, znatno će uticati na mentalitet njenog stanovništva.

 

Doseljavanje Srba na područje srednje Like

Srednja Lika sa Krbavom najteže je stradala od Turaka. Prvo je pljačkana i pustošena, a 1528. je osvojena od Turaka. Turci sada ovamo dovode raju da im obrađuje opustjelu zemlju, najviše iz bosne, a dovođeni su i Bunjevci rimokatolici iz Hercegovine. Ali je raja teško podnosila tursku vlast. Već smo vidjeli da su izbjeglice iz like naselile brlog. Za sve vrijeme turske uprave u Lici stanovništvo se stalno mijenjalo. Lika je oslobođena od Turaka u velikom ratu, pa je karlovačkim mirom pripala Austriji. Kada je Lika oslobođena, Beč je dugo premišljao kako da uredi ovu oblast. Napokon je priključena Vojnoj krajini. Kad je Lika oslobođena od Turaka u njoj je bilo dosta Srba doseljenih za turskog vremena. Sad se u Liku doseljavaju i Srbi iz Dalmacije, a mnogi koji su ranije prebegli ispred Turaka na sjever ponovno se vraćaju u stare naseobine. Tako Srbi iz okoline Otočca naseljavaju Vrebac i komić. Preseljenici iz Brloga sada naseljavaju Pećane i Jošane. Jedna grupa srpskih porodica seli se iz prokika u Zapadnoj Lici u Mutilić na Udbini. Srbi iz Dalmacije naseljavaju Zrmanju, Gračac i Medak. Mjesta u Krbavi naseljavaju Srbi iz Kupresa, Grahova i Knezpolja. Veliku Popinu i Mazin naseljavaju Srbi iz Kninske krajine u Dalmaciji. U Bruvno se preselila jedna grupa porodica iz Divosela i okoline Gospića. Manojlo Grbić pominje dokumenat iz kog se vidi kako Juraj Krišanić, povjerenik karlovačkog generala za Liku dozvoljava kosinjskom knezu Vukašinu Mileusniću da se sa 40 srpskih kuća preseli u Široku Kulu.
Tako je Lika dugo naseljavana i preseljavanja dok se krajem XVII vijeka u njoj nije smirilo.

Popisom stanovnistva utvrdjeno je da je 35 naselja u Lici i Krbavi 1712. godie imalo ukupno 26.503 stanovnika- 20.500 Srba pravoslavne vere i 6.003 katolika razlicitog etnicog porekla. Vecina Srba ( 19.159 ili 93.46%) zivela je u etnicki cistim srpskim naseljima: Bruvnu (761) , Bunicu (1.513), Divoselu (612), Gracacu (1.940), Jošanima (621), Korenici (1.813), Mazinu (527), Metku (1.160), Mekinjaru (632), Mogoriću (715), Ostrvici (418), Pećanima (148), Pišaću (602), Ploči (552), Počitelju (504), Popini (1.575), Raduču (775), Srednjoj Gori (460), Širokoj Kuli (695), Visuću (633), Vrebcu (855) i Zvonigradu ili Zrmanji (1.648)..
Samo je 713 (3.48%) Srba živelo u mešovitim naseljima sa srpskom većinom- Komiću (386) i Mutiliću (327).
U naseljima sa većinskim katoličkim življem (LOvinac, Perušić i Udbina) bilo je ukupno 628 (3.06% ) Srba.....

Samo 3.078 (51.27%) od ukupno 6.003 Katolika u Lici i Krbavi zivelo je u cisto katolickim naseljima- Bilaju (118), Budaku (258), Kaludjerovcu (190), Musaluku (182), Novom (517), Pazaristu (1.188) , Podlapaci (409) i Ribniku (216). A 2.737 (45.60%) u naseljima sa vecinskim katolickim zivljem - Lovincu (1.298), Udbini (374) i Perusicu (1.065). Ostali Katolici, njih 188 ili 3.13% ziveli su u Komicu i Mutilicu (170), naseljima sa apsolutnom srskom vecinom....."


Sto se tice Katolika u Lici i Krbavi tj. njihovog porijekla i naseljavanja ovih oblasti, evo jos nekih podataka.
U lickim i krbavskim selima za vreme turske vlasti uopste nije bilo katolickog stanovnstva, a prvi stanovnici katolicke vere u ovim oblastima bili su nasilno pokrsteni muslimani.Katolicka zajednica u Lici i Krbavi kasnije je povecana naseljavanjem Vlaha katolika ili navodnih Bunjevaca, Kranjaca i nesto Hrvata.....
Nasilno pokrstavanje muslimana sprovedeno je posle oslobadjanja Like i Krbave 1689...Tada je, prema tvrdjenju komorskog upravnika Like i Krbave Antonija Koronina, u Perusicu, Bilaju, Ribniku, Novom, Bunicu i Sirokoj Kuli prevedeno u katolicku veru oko 1.700 muslimana, a nekoliko njihovih dzamija pretvoreno u katolicke crkve......
Brinjski svestenik Marko Mesic......ostavio je dragoceno svedocanstvo o tome kako su pokatoliceni muslimani u Perusicu.....
.....Medju katolickim doseljenicima u Lici i Krbavi najbrojniji su bili Vlasi katolici, koji su poceli da se doseljavaju iz senjsko-podgorske oblasti krajem XVII veka..... 96 porodica doselilo se, prema izvestaju senjskog i modruskog biskupa Sebastijana Glavinica iz 1696 godine, u Pazariste iz Krmpota i Svetog Jurja (Jurjeva).....Doseljenici iz Karlobaga i Starigrada stvorili su naselje Lovinac kod Gracaca...... Vlasi katolici u Lici i Krbavi, zbog bliskosti svoje patrijarhalne kulture sa kulturom srpskog, pravoslavnog stanovnistva, bili su izlozeni velikom pritisku Rimokatolicke crkve, ciji je cilj bio da zatre tragove njihove kulture i nametne im nova, drugacija kulturna obelezja....
Trecu, najmalobrojniju skupinu katolickog stanovnistva u Lici i Krbavi krajem XVII i pocetkom XVIII veka cinili su Hrvati...

Etnicko poreklo katolickog stanovnistva Like i Krbave:
Vlasi katolici-42%
Pokrsteni muslimani-31%
Hrvati i Kranjci-27% "

Stanovništo Like oko 1700.


LutajućI po internetu u potrazi za novim podatcima naleteo sam na ovaj tekst koji u celosti prenosim.
Ne stojim iza ispravnost i autenticnosti ovoga teksta.Nemoj da se uvredite ako neko od vas nadje svoje prezime i vidi da prezime nije ono sto sada jeste i obrnuto.Bilo kako bilo izgleda da je ovaj spisak stanovnistva upisan u istoriju Like cekam da cujem vase misljenje o ovom tekstu!



Naseljenici u ličkim selima 1700.


Gornji Kosinj – kranjci, doseljenici iz gornjeg pokupja (g.kotar); Butina, Golik, Grgurić, Jurković, Mance, Pleše, Prišlin, Podnar, Špoljarić, Žagar...

Krš (Srednji Kosinj) – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka; Basta, Burcar, Ćormarković, Glumac, Javorina, Kokotović, Lastavica, Luben, Munjas, Paripović, Počuča, Uzelac, Zobenica...

Donji Kosinj – hrvati, doseljenici iz okolice Ogulina; Benčić, Biljan, Crnković, Delač, Klobučar, Majnarić, Sigurnjak, Štajduhar, Vidmar...

Široka Kula – pravoslavni vlasi, naseljeni iz zbjega kraj brinja; Cvjetičanin, Dejanović, Jelić, Jović, Korać, Kupica, Mileusnić, Paskaš, Sikerica, Vukelić, Zečević...

Perušić – pokatoličeni muslimani; Asančehajić, Kurkešević, Alešković, Hećimović, Bašić, Imbrešić, Zulić, Turić, Kulašević, Džotić, ...naseljeni bunjevci; Krumić, Lulić, Tomić, Rukavina... hrvati, doseljeni od otočca; Brajković, Kostelac, Kovačić, Orišković, Šimatović... kranjci, doseljeni iz gornjeg pokuplja; Grivičić, Jurković, Kolar, Klemenić, Štimac, Umić...

Mušaluk – kranjci, doseljeni iz gorskog kotara; (ne spominju se prezimena)

Drljača – kranjci, doseljeni iz gorskog kotara; (ne spominju se prezimena)

Strana – kranjci, doseljeni iz gorskog kotara; (ne spominju se prezimena)

Malo Selo – kranjci, doseljeni iz gorskog kotara; (ne spominju se prezimena)

Kaluđerovac – kranjci, doseljeni iz čabra i broda n/K; Crnković, Grgurić, Kruljac, Ožanić, Palijan, Podnar, Šebalj...

Budak – bunjevci, doseljeni iz primorja; Luketić, Marković, Mesić, Pavičić, Pavlinić, Vidović... hrvati, doseljeni iz okolice otočca; Jurković, Levarac, Toljan, Štimac, Špoljarić...

Pazarište – bunjevci iz krmpota; Vojnić, Miletić, Rupčić, Smolić, Vučković, Vlatković, Rogić, Tomić... hrvati, doseljeni iz vinodola; Marinac, Levar, Ružić, Biskupović, Pečinić, Hudoković, Hodak, Kalanj...

Smiljan – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka; Basarić, Rogić, Gajić, Katić, Rajčević, Vujnović... hrvati doseljeni iz velebitskog primorja; Kovačić, Maras, Vrban, Mažuran, Devčić, Špalj, Miškulin, Krpan...

Kaniža Gospićka – pokatoličeni muslimani; Čanić, Jengić, Šabić, Turić...

Gospić – pokatoličeni muslimani; Alić, Asančajić, Asić, Fajdić, Hećimović, Jamičić, Šerić... doseljeni bunjevci; Bačić, Balenović, Brkljačić, Ćaćić, Dujić, Filipović, Ivezić, Japunčić, Krmpotić, Miletić, Pavelić, Starčević, Šikić, Tomljenović... hrvati doseljeni iz ledenica; Bubaš, Frković, Pađen, Smolčić, Svetić... hrvati doseljeni iz brinja i otočca; Alar, Bićanić, Božić, Brajković, Konjiković, Majeović, Nikšić, Mesić, Novaković, Orešković, ... kranjci doseljeni iz donjeg pokupja (karlovac); Binički, Jugović, Križ, Kruljac, Papež, Tarković, Sudar, Štimac, Žagar...

Lički Novi – hrvati doseljeni iz ledenica; Zduna, Galac, Tonković, Pađen, Jelačić, Belobrk, Šnajdar, Jerković, Magašić, Stilinović...

Ribnik – starosjedioci hrvati iz turskog vremena; Mudrovčić, Romić, Franić, Jurjević, Cindrić, ... kranjci iz g.kotara; Golik, Grgurić, Štimac, Palijan, Steile... pravoslavni vlasi, doseljeni iz bosne (grahovo); Sekula, Smoluč, Drakula, Radula, Počuča, Plečaš

Divoselo – pravoslavni vlasi naseljeni iz bukovice i zap.bosne; Bjegojević, Bukarica, Čubrilović, Dodig, Grijak, Konjac, Nafajda, Ostreva, Pjevač, Plečaš, Počuča, Popović, Sekulić, Tepšić, Vukovoj.

Počitelj – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka iz bosne; Bobul, Čuturilo, Lubenović, Njegovan, Trkulja, Uzelac, Vitas, Vuksan.

Medak – pravoslavni vlasi naseljeni iz bosne, poslije turaka; Acketa, Capitlaka, Crnokrak, Čokeš, Didulica, Dragičević, Drobnjak, Glumac, Jađovul, Kalinica, Korać, Ljuština, Maoduša, Popović, Samotaka, Starčević, Škorić, Tarbuk, Vlajinić, Ugarak, Žegarac

Raduč – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka; Bastaja, Bjelobaba, Crnobrnja, Čubrilo, Jalača, Korkut, Kulundžija, Ljevnajić, Ljuljak, Šobot

Mogorić – pravoslavni vlasi naseljeni iz bukovica; Banjeglav, Basarić, Borković, Đodan, Ilić, Janković, Kuduz, Maljković, Margaretić, Vučković

Vrebac – starosjedioci hrvati iz turskog vremena; Bobić, Butković, Cetinić, Kleković, Mandarić, Mikluščić, Tomaš,... pravoslavni vlasi naseljeni iz bosne; Bogdanul, Kokot, Korać, Narandža, Njegomir, Praskonja, Resman, Zelentur, Zoroje

Bilaj – pokatoličeni muslimani; Jurišić, Pozderac, Skender.. hrvatski doseljeni iz donjeg pokuplja; Fink, Mihelčić, Žagar

Barlete – doseljeni bunjevci; Jelinić, Krmpotić, Stipanović... doseljeni pravosl.vlasi iz bukovice; Mikšić, Ciganović, Rašeta, Sudar

Ostrovica – doseljeni hrvati iz vinodola; Bunčić, Kranjčević, Tomičić, Vraničić... doseljeni prav.vlasi iz bukovice; Čuturilo, Polovina, Kekić, Rajšić, Savatović, Teslić

Lovinac – doseljeni bunjevci iz baga (karlobag); Blažević, Brkić, Pavičić, Perpić, Sekulić, Šarić.. kranjci iz g.kotara; Zdunić

Lič.Cerje – doseljeni bunjevci iz podvelebita; Balen, Brkljačić, Japunčić, Matovinović, Vrkljan

Ričice – doseljeni bunjevci iz podvelebita i senja; Knežević, Peršić, Rupčić, Skorup, Tomičić

Smokvić – doseljeni bunjevci iz okolice senja; Krpan, Pavelić, Pavičić, Šarić, Tomljenović

Sveti Rok – doseljeni bunjevci iz podvelebita; Babić, Ivezić, Katalinić, Pasuović, Smolčić, Vidaković, Vrkljan..

Bruvno – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka; Bolović, Bulj, Čubrilović, Divjak, Guteša, Kečina, Krneta, Krtinić, Kasulja, Malbaša, Miljuš, Plečaš, Radmanović...

Mazin – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka iz istočne bosne; Drakulj, Gvozden, Kekilolović, Pijuk, Starješina, ..

Udbina – doseljeni bunjevci iz podvelebita; Bižanović, Blažan, Ivković, Mesić, Jurčić, Robić, Rajković, Fumić, Sertić,... doseljeni kranjci iz g.kotara; Pezelj, Tičac, Mance, Krznarić, Novačić, Sabljak.

Rebić Udbinski – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka; Ćosić, Ćuk, Momčilović, Sekula, Trkulja, Vukoder

Mutilić – starosjedioci hrvati iz turskog vremena; Augustić, Bakarić, Cvitković, Dubravčić, Gašperović, Valentić... prav.vlasi naseljenji od turaka iz bosne; Basara, Basta, Dopuđa, Hajduk, Komadina, Krnjajić, Lončar, Oštrokapa, Uzelac

Visuć Krbavski – pravoslavni vlasi naseljeni iz bukovice; Banović, Baraković, Jančić, Javorović, Kosanović, Pozmanović, Prica, Prodanović, Vranješ, Žutić

Komić – pravoslavni vlasi naseljeni iz bukovice; Batinić, Ćurčić, Grozdanić, Opačić, Ružić, Momčilović

Mekinjar – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka iz podrinja; Bastaja, Bosnić, Kliska, Pokonj, Repatulj, Šegan, Trkul, Zorul

Pisač – pravoslavni vlasi iz zbjega u brinju; Borić, Grbić, Končar, Svilar, Štetić, Vukmirović

Podlapača – doseljeni hrvati iz modruša; Blažan, Dasović, Fumić, Holjevac, Javor, Sertić, Udorović, Vuković

Jošane – pravoslavni vlasi koji su do tada bili nomadi; Arambašić, Cvijanović, Diklić, Mašić, Panjković.. pravoslavni vlasi naseljeni iz bukovice; Egić, Kurijac, Masnikosa, Mrkobrada, Radulović, Stojanović, Vlatković

Bunić – pravoslavni vlasi koji su do tada bili nomadi; Batinić, Božanić, Vranješević, Milošević, Rapajić, Vlaislavljević, Hinić, Domazetović, Sekezović, Sladić.. pravoslavni vlasi naseljeni iz bosne; Eror, Prica, Radule, ..

Pećane – pravoslavni vlasi naseljeni iz bukovice i bosne; Bižić, Budisavljević, Kreković, Masnikosa, Mihajlović, Pražić, Svilar

Korenica – pokršteni muslimani (na pravoslavlje): Agić, Ivanišević, Hajdović, Jandrić, Klašnić, Mikić, Mirilović, Petričić.. pravoslavni vlasi naseljeni iz zbjega kod otočca i plaškog; Boršenović, Čupurdija, Delić, Đotlić, Drakulić, Funduk, Glumac, Gnjatović, Govorčina, Vukobrat, Škorić, Šuput, Vardić, Žigić, Vujčić...

Otočac – hrvati starosjedioci prije turaka; Atalić, Bogdašić, Brajković, Ćorak, Dasović, Dubravčić, Dujmović, Furlan, Gomerčić, Kostelac, Ladišić, Laškarin, Mudrovčić, Orišković, Šimatović, Tonković

Kuterevo na Velebitu – kranjci naseljeni iz gor.kotara; Bartulac, Gerovac, Kranjčević, Lukšić, Šlipogar, Vrbanić... bunjevci naseljeni iz baga (karlobag); Prpić, Rogić, Rupčić, Babić, Katalinić, Rukavina...

Kompolje – kranjci naseljeni iz gor.kotara; Fajdetić, Filipčić, Šimunić, Majer, Šarinić

Krasno Polje – doseljeni bunjevci iz podvelebita; Devčić, Babić, Modrić, Vukelić

Biskup Brajković u svom izvještaju o Lici, 1702., dijeli ličko stanovništvo na plemenite hrvate, pokrštene turke, bunjevce, kranjce i vlahe šizmatike.
Među plemenite hrvate ubraja rodove s područja vinodola, senja, otočca, brinja i modruša, kao i ostatke onih hrvata koji su nadživjeli tursku vladavinu...
Pokršteni turci samo su uvjetno „turci“, jer se radi o islamiziranim stanovnicima like, koji su porijelom najvećim dijelom slaveni iz bosne.
Kranjci su lički doseljenici koji su došli iz gornjeg pokuplja, tj. hrvatski ili slovenski kajkavci, koje su štokavski hrvati prozvali „kranjcima“.
Bunjevci su vlaško polunomadsko stanovništvo katoličke vjere, potpuno slavenizirano. Porijeklom su iz srednje dalmacije (cetine), a „putovali“ su preko bukovice, ravnih kotara, podvelebitom do senja i dalje preko modruša. Jedan ogranak je završio čak u bačkoj, najvjerojatnije naseljen tamo od turaka.
Vlasi šizmatici su nomadi i polunomadi grkoistočne vjere. Ukoliko su porijeklom iz sjeverne dalmacije (bukovica) uglavnom su slavenizirani, dok su oni iz bosne i dublje iz dinarida još uvijek jakog romanskog karaktera. Na prostorima like bilo ih je od pamtivijeka; turcima su najprije bili saveznici, dok su se pod kraj turske vladavine razbježali u zbjegove kraj brinja i otočca, odakle se većina vratila u prijašnja naselja
mojeognjiste @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 0
Banija je regija u Hrvatskoj. Uglavnom obuhvata predjele između Une i Kupe, i od Petrove gore na jugozapad prema Dvoru na Uni. Veći gradovi u ovoj regiji su Petrinja, Glina, Kostajnica i Dvor. Pre rata u bivšoj Jugoslaviji, stanovništvo regije su činili Srbi i Hrvati.

 Ime

Ime regije nastalo je u vrijeme Vojne krajine, početkom 18. vijeka. U to doba oformljena je Banska Krajina, koja je obuhvatila najveći deo predjela između Kupe, Save, Une i Petrove gore. Banska Krajina je bila pod vrhovnim zapovjedništvim hrvatskog bana kao vojnog komandanta. Pojam banija, kao teritorijalna jedinica pod komandom bana, semantički ima slično značenje kao pojmovi kapetanija ili pukovnija, kao teritorijalne jedinice pod vojnom komandom kapetana, odnosno pukovnika. Na teritoriji nekadašnje Banske Krajine ima više mjesta koja u svom imenu imaju pridjev banski, kao što su Banski Drenovac kod Gline, Banski Grabovac kod Petrinje, ili Banski Kovačevac, istočno od Karlovca. Hrvati ovu oblast nazivaju i Banovina, smatrajući ime Banija pretežno srpskim, ali ovakav obilik imena više asocira na civilnu, a ne vojnu bansku upravu ( kao: kraljevina, kneževina i slično].

 Istorija

Dio južne Banije između Zrinjske gore i Une naseljen je Srbima još za vrijeme turske uprave, kada je naseljen i predio oko Kozare u Bosni. Banija kao vojna oblast bila je podjeljena na dvije krajiške regimente: glinsku i petrinjsku. Ove dvije regimente nalazile su se pod vrhovnim zapovjedništvom hrvatskog bana sve od godine 1704. Otud i naziv Banija.

Predio oko Sjeničaka prema Kupi bio je nenaseljen još početkom 17. vijeka. Iako nikada nije bio konačno osvojen od Turaka, blizina granice uljevala je strah, pa se nije niko mogao rješiti da se tu nastani. U to vrijeme u Perni postoje samo tri kuće. Čim su Turci potisnuti od Petrove gore, porodica grofa Draškovića preduzima korake da naseli svoje imanje oko Sjeničaka. Godine 1718. grofica Magdalena Drašković moli kneza Miloslava Karapandžu da naseli u Trebinji, oko 15 km od Karlovca, koliko najviše može srpskih porodica. Grofica je od doseljenika tražila kmetsku poslušnost. Ovo je bio izuzetak, jer Srbi nikako nisu htjeli da zasnivaju kmetske odnose. Trebinja je i ranije imala nešto srpskih doseljenika, ali je grofica željela da svoj posjed gušće naseli.

Topusko i Perna pod Petrovom gorom, zatim današnje parohije Kirin, Stipan i Bović bili su posjedi zagrebačkog biskupa. Iz jednog dokumenta od godine 1687. vidi se da je Kirin tada bio naseljen. Upravnici biskupskih posjeda tražili su od naseljenika kmetski odnos, pa je zbog toga došlo do pobune seljaka 1701. godine. Iz jednog izvještaja upravnika biskupskog posjeda iz godine 1699, vidi se da su i tada vršena naseljavanja u Čemernici, Topuskom i Perni.

U donjoj Baniji svoje posjede imala je porodica hrvatskih velikaša Keglevića. Zbog svojih posjeda oko Blinje oni su se stalno sukobljavali s Turcima. Petar Keglević je naseljavao srpske porodice oko Petrinje.

Od pojedinih dokumenata o doseljavanju Srba na Baniju, svedoči jedan iz godine 1687. Hrvatski ban Nikola Erdelji je pozvao zagrebačkog biskupa Martina Borkovića da dozvoli naseljavanje Srba po Boviću i Kirinu, gdje su se nalazili biskupovi posjedi. Nešto kasnije petrinjski grof Franjo Erdelji, godine 1693. postavlja kneza Petra Draškovića za glavara Srbima u Slabinji i drugim okolnim mjestima. Godine 1697. hrvatski plemić Petar Keglević dovodi Srbe u Krivaju. Iste godine Srbi se naseljavaju i oko Sunje. Dvije godine kasnije naseljena je Živaja .

Za vrijeme seobe pod patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem doselilo se na Baniju oko 11.000 novih doseljenika. Ovo doseljavanje je značajno povećalo broj Srba na Baniji. Ranije je na području gornje Banije bilo oko 4.000 doseljenika. Prije seobe, donja Banija slabo je bila naseljena zbog blizine turske granice. Za vrijeme Velike seobe u donjoj Baniji je naseljeno preko 40 sela. Prema popisu od 1768. god. na području Eparhije gornjokarlovačke bilo je 411 srpskih sela 12.079 domaćinstava i 124.762 duše. Ovaj broj se učetvorosručio do početka Drugog svjetskog rata.

mojeognjiste @ 15:20 |Komentiraj | Komentari: 0

Etimologija 

Naziv Kordun nastao je u razdoblju Vojne krajine i usko je povezan sa strateškim značenjem kraja. Dolazi od francuske riječi cordon koja znači vrpca, niz ili red. U ovom slučaju to se odnosi na niz povezanih stražarnica i utvrđenja prema isturenom turskom području zapadne Bosne. Ulogu stražarnica vršilili su srednjevjekovni burgovi koji su pretvoreni u granične karaule i čardake koji su bili postavljeni na takvim međusobnim razdaljinama da su vizuelno mogli jedni s drugima biti u kontaktu.



Geografija 

Rijeka Korana kod Slunja

Reljefno, Kordun je prijelazna zona između dinarskog planinskog područja (Lika) i ravničarskog prostora središnje Hrvatske. Teren je uglavnom brežuljkast s manjim uzvisinama (200-300 m) koje se postupno povećavaju prema Petrovoj gori, najvišem vrhu Korduna smještenom u njegovom središtu. Čitavo područje gravitira Karlovcu i predstavlja dio šire Pokupsko-kordunske regije. Najveća gradska naselja na Kordunu su Vojnić, Slunj, Vrginmost i Topusko.



Granice 

Kordun je etnokulturalna regija s nejasno određenim granicama: na jugu rijekom Koranom, na zapadu Mrežnicom, na sjeveru Kupom, te na istoku Glinom i tzv. „suhom“ granicom prema BiH. Međutim, postoje razlike između reljefnih i etnografskih granica. Tako se prostor Lasinje na sjeveru češće smatra dijelom Pokuplja, a Topuskog na istoku dijelom Banije.

Granice Korduna su jednom povećane diplomatskim putem 1791. godine Svištovskim mirom, kada je iz sastava Osmanskog carstva izdvojena pogranična zona oko Cetingrada i Drežnik Grada (tzv. „suha međa“), koja se od tada smatra dijelom Korduna.



Uprava 

Danas se u okviru Korduna nalazi jedan grad (Slunj) i pet opština (Cetingrad, Vrginmost, Krnjak, Rakovica i Vojnić). Ponekad se u sastav Korduna uvrštavaju i opštine Lasinja i Topusko. Sve opštine pripadaju Karlovačkoj županiji.



Istorija 

Prvi narod na Kordunu bili su ratoborni Japudi (Japodi ili Japidi), smjesa Kelta i Ilira, a ostaci su im prvi počeci Vlaha. Pokorio ih je za rimsku državu Oktavijan osvojivši 35. p. n. e. njihovo glavno uporište Metulum. U rimsko doba, na Kordunu je granica između provincija Dalmacije i Panonije. Od Senja je vodila važna cesta preko Kapele. Kod Modruša bila je glavna raskrsnica (bivijum), cesta za dolinu Krke u Kranjskoj i dolinu Gline (prema Panoniji) i na Uni. Kordun je već tada prolazno, tranzitno područje. Na Uni se cesta iz Senja preko Kapele spaja sa cestom iz Solina za Sisak, koja je išla uz Unu.

Stara tvrđava Frankopana, izgrađena u ratovima protiv Osmanskog carstva

Ostataka iz rimskih vremena nađeno je kod Sv. Petra na Mrežnici, pa Kamenskog, Topuskog, a na samom Kordunu kod Slunja, Cvijanović Brda, Cetina i Primišlja, ali uglavnom malo.

U staro hrvatsko vreme Kordunom teče granica između Dalmatinske i Posavske Hrvatske, zatim između Hrvatske i Slavonije. Hrvatska ide tada od mora do Kapele, a od Korduna je već Slavonija. Tek kasnije, najviše u vezi sa seobama, pomiče se naziv Hrvatske do Kupe, pa do Save i Drave. Istoričar Klaić kaže o tome da je Hrvatska do 14. vijeka, prije Turaka, sezala s juga do Plaskog i Modruša. Tek od 15. vijeka i osobito u 16. vijeku seže ona do Kupe, kad se ovamo sklanjaju plemići i narod sa juga.

U okviru kraljevine Ugarske ovo područje je podijeljeno između srednjovjekovnih županija Drežnika, Gore i Gorice. Kao feudalni gospodari nametnuli su se knezovi Nelipići, nakon njih Babonići, da bi u 14. vijeku većina Korduna prešla pod vlast knezova Frankapana. To je razdoblje guste naseljenosti ovog kraja, kada se razvija čitav niz utvrđenja, naselja i samostana. Najznačajniji frankapanski centri su bili Drežnik i Slunj. U sjevernom dijelu Korduna nalazila se Perna (današnje selo kod Topuskog) koja je već 1225. dobila gradska prava, zatim samostan Zlat (današnje selo Slavsko Polje) i cistercitska opatija Topusko.

O važnosti ovog prostora u predturskom razdolju svjedoči i to da se 1527. godine, nakon Mohačke bitke, u Cetinu kod Slunja sastao hrvatski sabor i izabrao Ferdinanda Habzburškog za hrvatskog kralja. Međutim, turska osvajanja su ubrzo zahvatila i ovo područje. Nakon pada tvrđave Drežnik 1578. godine, Kordun postaje ničija zemlja između Habzburškog i Turskog carstva, izložena stalnim pustošenjima. Iako Turci nisu uspjeli zauzeti Slunj, a 1579. je osnovana i nova tvrđava Karlovac, nezaštićeno stanovništvo okolnih naselja se gotovo u potpunosti iseljava. Kordun je tada sasvim opusteo, a do novog naseljavanja će doći tek u 18. vijeku nakon protjerivanja Turaka.

Tvrđava Cetin kod Cetingrada

Po oslobađanju od Turaka, ovo područje, kao ni susjedna Lika i Banija, nije vraćeno pod vlast hrvatskog bana, već je ušlo u sastav Vojne krajine. Tada se vrši i organizovana kolonizacija stanovništva, pri čemu na područje oko Slunja dolaze uglavnom Hrvati, a oko Petrove gore Srbi. Njihova primarna uloga bila je vojna zaštita novog sistema pograničnih utvrda prema Turskom carstvu. Za razliku od srednjeg vijeka, kad je ovaj prostor bio podijeljen između više županija, sada se zbog strateškog položaja i mentaliteta novih stanovnika-graničara izdvaja kao posebna pokrajina. Iz tog razdoblja potiče i današnji naziv Kordun (od riječi kordon).

Kordun je ostao u sastavu Vojne krajine (kao slunjska i djelimično ogulinska pukovnija) sve do njenog ukidanja 1881. godine, kada je priključen Riječko-modruškoj županiji. Stanovništvo koje je imalo vojnu ulogu ili se bavilo djelatnostima povezanima s vojskom nije moglo preživjeti isključivo od poljoprivrede. Već krajem 19. vijeka počinje iseljavanje, koje se nastavilo tokom čitavog 20. vijeka.



Doseljavanje Srba na područje Korduna 

Kordun je oslobođen od Turaka u prvom velikom ratu Austrije s Turskom i konačno je pripao Austriji karlovačkim mirom. Odmah po oslobođenju ovog područja počelo je naseljavanje i ovog opustošenog područja. Ipak Turci nikada nisu vladali cijelim područjem Korduna. Oni su bili zadržani kod Sjeničaka, odakle se njihova vlast protezala do slunjskih brda, pa prema Plaškom i Jesenici. Dio Korduna između Mrežnice i Korane iako je bio opustošen, Turci nisu osvojili.

Austrija je osvojila od Turaka opustošenu zemlju. Još četiri godine prije Karlovačkog mira karlovački general Heberštajn upada u Krbavu i odvodi sobom oko 100 srpskih porodica i naseljava ih oko Budačkog u reonu Karlovca. Zatim sljedi doseljavanje još 286 porodica (2.784 duše) koje se naseljavaju oko Budačkog, Perjasice, Kolarića i Tržića. Ovo doseljavanje pomogao je karlovački general Štrasold i turanjski kapetan baron Franjo Oršić. Godine 1687. krajiška vojska upada u predjele oko Kladuše, kojom prilikom je iz ovog kraja odvedeno 120 srpskih porodica, koje su naseljene po Perjasicii i Tržiću. Barilovićki kapetan Halerštajn doveo je još 120 srpskih porodica i naselio ih po Koranskom brijegu, Kosijerskom selu i Velikom Kozincu. Turanjski kapetan baron Kulmer naselio je u Tušiloviću 70 porodica godine 1717. Ali već godine 1721. odavde su prebačeni preko slunjskih brda, da se ne svađaju oko zemlje i ispaše sa starosjediocima u Mostanju i Turnju, a i da se udalje od karlovačke tvrđave. Još 1689. general Heberštajn izdaje međašni list i razgraničava doseljenike od starosjedelaca, jer je dolazilo do čestih svađa oko ispaše i ometanja posjeda.

U vrijeme kada je naseljavano područje oko Budačkog ogulinski kapetan Kristifor Hranilović, rodom iz Žumberka, doveo je 200 porodica i naselio ih u Skradu, Veljunu i Blagaju. Područje Vojnića delimično je naseljeno kada i predio oko Donjeg Budačkog. Jača naseljavanja područja Vojnića izvršena su u vremenu trećeg rata Austrije s Turskom, kada je poslije Beogradskog mira (1739) Austrija izgubila predijele s desne strane Une. Tada je veliki broj srpskih porodica preselio u Baniju, ali ih je dosta stiglo i u predio Vojnića.

Godine 1711. karlovački general Rabata naseljava oko 200 srpskih i hrvatskih porodica u predjelu Rakovice, između Slunja i Plitvica.

Ovim bi uglavnom bilo završeno naseljavanje Korduna. Godine 1715. među naseljenicima na Kordunu bilo je zavladalo osjećanje nesigurnosti, pa je počelo iseljavanje u donje krajeve. Nije utvrđeno što je prouzrokovalo tu pojavu. Za vrijeme ovih pokreta stanovništva Karlovački generalat je izgubio 1.011 vojnika, što nije bio mali gubitak.

Svištovskim mirom godine 1791. poslije četverogodišnjeg ratovanja sa Turskom dobila je Austrija na Kordunu još 15 kvadratnih milja od Turske. Poslije ovog mira na području istorijske Hrvatske Turskoj je ostalo još samo 17 kvadratnih milja teritorije. To je predio oko Kladuše koji danas pripada Bosni i Hrecegovini. Pomenutim mirom Austrija dobiva na Kordunu gradove Cetin i Drežnik. Tada su naseljene današnje parohije Kordunski Ljeskovac, Mašvina i Sadilovac. To su takozvana „novoselija“. Svištovskim mirom Austrija dobiva i takozvani lički Kordun od Nebljusa do Srba. Ovaj predio i pod Turcima je bio naseljen srpskim stanovništvom, pa nije bilo novih naseljavanja.



Stanovništvo 

Kordun je tokom čitavog 20. vijeka bio izrazito emigracijsko i depopulacijsko područje, što je pojačano stradanjem u ratovima. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine ima oko 25.000 stanovnika. 1931. godine isti prostor imao je blizu 100.000 stanovnika.

Po nacionalnoj strukturi riječ je o izrazito mješovitom području (oko 52 % Hrvata, oko 40 % Srba te oko 6 % Bošnjaka). I ovdje se, kao i u Lici, mogu izdvojiti dvije zone: u južnom dijelu (Cetingrad, Rakovica i Slunj) većinsko stanovništvo su Hrvati, a u sjevernom dijelu (Gvozd (bivši Vrginmost), Krnjak i Vojnić) Srbi.

Većina Srba sa Korduna je proterana 1995. tokom vojne akcije Oluja.



Slavni ljudi

  • Jovo M. Bižić (1927-2003), učitelj, pisac
  • Nikola Vukojević (1882-1931), pisac, prozaist
  • Pavle Jakšić (1913-2005), profesor fizike i matematike, pisac, general-pukovnik JNA, narodni heroj
  • Vladimir Matijević (1854-1929), privrednik
  • Sava Mrkalj (1783-1833), filolog i filozof
  • Dušan Mrkić (*1939), pisac, službenik kanadskog ministarstva inostranih poslova
  • Gojko Nikoliš (1911-1995), lekar, general-pukovnik JNA, pisac, narodni heroj
  • Ognjeslav Utješenović Ostrožinski (1817-1890), političar, knjižnjvnik, publicista



Privreda 

Kordun je izrazito ruralno područje sa zemljištem relativno nepovoljnim za obradu. To je posebno izraženo u južnom dijelu (okolina Slunja) gdje prodiru dijelovi dinarskog krša. U istoriji je stanovništvo bilo vezano za vojnu službu u Vojnoj krajini, tako da nikada nije zavisilo isključivo o poljoprivredi. Nakon Drugog svjetskog rata, otvarani su manji industrijski pogoni u lokalnim centrima (Krnjak, Slunj, Vojnić), ali bez većeg učinka na razvoj kraja. Danas se mogućnost razvoja vidi u turizmu, posebno na slunjskom području zbog blizine Plitvičkih jezera.

mojeognjiste @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 0
Dobro jutro trešnjo stara



Iz tuđine ja se vračam
Nakon dugo, dugo ljeta
Opet sam u svojoj Lici
Stara trešnja cvijeta


Dobro jutro trešnjo stara
Ti još čuvaš davne snove
U dolinu magla pala
Dobro jutro selo moje


Bilo me je, a gdje nije
Na četiri strane svijeta
Ništa nije kao prije
Samo trešnja cvijeta

Dobro jutro Liko moja
Tuđina mi dodijala
Sad sam opet u svom selu
Ispod neba plava


LIČANKA SAM   

Licanka sam govor me odaje
po govoru svak me prepoz naje.

Licanka sam i Licko sam djete
al' sam djavo od glave do pete.

Licanka sam, Licani me vole
Licani su ponajbolje lole.

Licanka sam, Licanka mi mati
za Licana ja cu se udati.

Lika




A sto mene sitna kisa pere
sve od Brinja da moje Korenice
daleko su Donja Pazarista
nema mala od ljubavi nista.



Ti ne placi moja majko stara
javljam ti se iz Ravnih Kotara
bacim pogled do otoka Raba
jednoj zeni sto mi je srcu draga.



Volim Korenicu i brdska mijesta
a u srcu licka mi je pijesma
od Kleka sve do Velebita
to se zove nasa krsna Lika.



Nema ljepse niti draze slike
kamenica usred krsne Like
Mrsinjgrade mnogi znaju zate
i zbog tebe mnogi pate.



Kordun place, Lika suze brise
rodni kraju volim te najvise
Korenico oko tebe voda
u tebi su cure ko jagoda.



Volim Kapelu i Velebit goru
mijesto moje najljepse u zoru
Kordun, Lika svoju bracu zove
da se vrate na  ognjiste svoje.



 BEZ   RODNOG   KRAJA



Bez rodnog kraja nije mi lako
dodji mi brate, samo bi plako
sijetim se sela, kamene kuce
majine suze, pogace vruce.



U kasne sate u sobu bjezim
onako budan sanjam dok lezim
od svoje tuge, tako se sklanjam
i svake noci Liku sanjam...



Moju zemlju tudje  sredjuju ruke
ja sam jedrenjak sto nema luke
Lika rodna sebi me zove
dok sanjam breze i jablanove.



Sve su mi nada u vodu pale
nocas mi moji iz kraja fale
u oku mome suza se stvara
fali mi moja druzina stara.




DALEKO   SAM   U   TUDJINI






Daleko sam u tudjini
za Likom srce tuce
i sto vrijeme vise ide
sve me vise Lika moja vuce.



Volim Liku, Pljesevicu jos vise
i kad vijetar puse
i kad snjeg je
i kad padaju kise.


                      
 Gorama   kršne   like






Gorama kršne Like gdje mi sokol gnjezdo vije
tamo mi je , tamo mi je selo srcu najmilije.

U duši mi  kao plamen, gori jedna stara želja,
da poljubim rodi kamen i prag svojih roditelja.

Udaljini negdje tamo ,gdje mi trava staze krije
tamo mi je tamo mi je selo srcu najmilije.
mojeognjiste @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 0
VOLJELA BIH

Voljela bih da si tu
da osjetim tvoje
jesenje mirise
da sakupljam zrele plodove...

Voljela bih da sam magla
da se prospem
poljima,šumama
nad tvojim potocima i rijekama...

Voljela bih da sam kiša
ona sitna tiha ,jesenja
da natopim njive
puste davno neorane...

Voljela bih da čujem
huk vjetrova
osjetim žališ li za onima
što moraše ,odoše...

Voljela bih znati
boleli te teški tuđi koraci
koliko mene boli
što večeras daleko si..

JUTRO NA BANIJI

Prvo se zvijezde lagano gase
a tama neba mijenja haljine svoje
i zrake sunca donose radost zvanu
novi dan...
Ptica lijeno preleće lug
a let joj sav satkan od sna
potok žubori javlja dolazi
novi dan...
Svitci već davno utonuli u san
zrikavci prekidaju noćni hor
vidre u vodi veselo plješću bude
novi dan...
Opijena tom ljepotom
udišem sviježi jutarnji zrak
u meni dani mladosti se bude
jer,ja i dalje volim taj
dragi kraj...
Baniju svoju u rana jutra
s verom i nadom u bolje sutra...
Opet će jaglac zažutjeti polja
crveni mak donijeti ljubavi zov...
Pod onim mostom čuće se mladosti cika...
Duša mi osjeća kako je lijepo biti mlad
u rana banijska jutra
dok u daljini
tambura se čuje
pođimo tamo ...na naše polje
recimo glasno da svak' nas čuje
-Zbogom gorčino,zbogom tugo
dolazimo s pjesmom tebi
Banijo...rodna grudo...
      
BANIJA


Banija
plavo  nebo
iza gustih oblaka
sto se vidi...
Rumena djevojka
tek obljubljena
pa skriva pogled
jer se stidi...


Banija
zarko sunce
u danima ljeta
sto nas grije...
Malena beba
ispruzenih ruku
kad nesto guce
i majci se smije...


Banija
zvijevda vodilja
u gluhim nocima
kad ni cuka cuti nije..
Samo tama
gusta kao tijesto
gorku suzu
u oku nam krije

Banijo...


Moja pjesmo nedopjevana...
Moja mladosti rana... nedosanjana...
Banijo...
Ljubavi moja pod kestenom sakrivena...
Moja ljepoto, Unom umivena...
Banijo...
Moja majko sto niz put ceznjivo gledas...
Moja nostalgijo... sto se iz srca ne das...

Banija...
Mojih zelja neiscrpno vrelo...
Mojih snova tiha uspavanka...
Banija...
Iz mog djetinjstva naljepsa bajka...
Moja sestra... moja ljubav... moja majka...


mojeognjiste @ 14:55 |Komentiraj | Komentari: 0
VRAĆAM TI SE ZAVIČAJU

KAD BREGOVI TVOJE OZELENE
OJ PETROVA GORO ETO MENE..
DA TE GLEDAM I DA TI SE DIVIM
JA BEZ TEBE I KORDUNA NEMOGU DA ZIVIM.

TAMO PLAVE ZORE RUDE
I OROZI U JUTRO ME BUDE..
TAMO JE SUNCE MOJE,
TAMO JE MOJE MORE..
OSTALA MI SRECA TAMO
NA KORDUNU KRAJ PETROVE GORE

ZIVIM SADA JA DALEKO..
AL ME TAMO NESTO VUCE
STARE STAZE IZ DJETINSTVA,
MENE SELO MOJE ZOVE
RODNA KUCA I OGNJISTE..

EVO MENE IZ TUDJINE
IZ DALEKA SVIJETA,
CEKAJ MENE SELO MOJE
KUCI STIZEM ZAVICAJU
JOS OVOGA LJETA..!



STARA MAJKA

Sa Korduna mene majka zove,
dodji sine jos godine ove.
Da te grle ove stare ruke
i da vidis sine moje muke..

Svi odose a ja sama osta,
na plecima godina je dosta.
Prolila sam suza nezna im se broja
sta se desi,kud odose mila djeca moja..?

Nisi dugo kuci doso sine
pa se stara majka za te brine,
sta mi radis u tudjini
jesil gladan sine..?

Dodji sine kad te majka moli
ako ti je jos do mene stalo,
da te vidim mili sine
ostalo je meni jos zivota malo..

A nad selo kada padne tama
tvoja majka sjedi tuzna sama,
pa joj misli u daljinu lete
dodji majci,dodji milo djete..

Umrecu do proljeca izdrzati srce nece
dodji barem iz daljine i zapali majci svijece.
Sahrani mi stare kosti,
sto mi nisi doso sine
majka ce ti da oprosti.


Rodjena je na KORDUNU


Rodjena je na Kordunu,
ljepa, vitka kao vila
kad zanjise kukovima
okrecu se za njom momci
Kordunaskih sela..

Priroda je obdarila
mladost joj je snagu dala,
kad kroz selo ona prodje
momci za njom dobacuju
najljepsa si na Kordunu mala..

Manite se mene momci
godine vam brzo lete,
negledajte vi u mene
jos sam mlada jos sam dijete..

Ali Radu krisom gleda
jedan momak plave kose
on bi je svojom zvao
i svoje joj srce dao

Zvali su ga ljepi Mica 
bio rodom iz Vojnica.

Rada, Micu milo gleda
al mu svoje srce neda.
Njeno srce Micu nece
zdrugim momkom
kraj Korane sece..

Jednog dana sa Korduna
ode ljepa Rada
udade se za mladica
iz Karlovca grada


STARI LOLA

Oj Kordunu mili zavicaju
dali me se curice sjecaju..
Dal se sjete onog stare lole
sto ih je ljubio do zore..

Mrsio im duge kose
ispod vite jele..
Dal se sjecas starog lole
sa Veljuna sele..

A kad sunce za Petrovac zadje
a lola se sa curicom nadje,
sta su bili nasi tajni znaci
samo znadu Koranski vrbaci..

Od Plitvica pa do Vrginmosta
starom loli nikad cura dosta,
ljubio sam i nije mi zao
svoju mladost ja sam njima dao..

Iste cure sada udate zene
dal se nekad Vi sjetite mene,
starog lole s Kordunaskog kraja
kada vas je milovao Baja..



MOJA  I  TVOJA MAJKA  SA KORDUNA

Bore na čelu preplanula lica,
ćemer sa kuburom ispod kozuna.
Unucima priča brkovima šmica,
to je moj Djed i tvoj sa Korduna.

Kradom nam milošte davati znala,
toplu kuruzu i bijela samuna.
Često pred oca,da nas brani stala,
to je moja baka i tvoja sa Korduna.

Tvrdoglav ponosan,nece ga sreća,
na čelu zvijezda,pa orlova kruna.
Petrova mu Gora od majke veća,
to je moj Caća i tvoj sa Korduna.

Kršan,ponosan širokih pleća,
na lančiće alj’ca,crna  zubuna.
Zuljevitih ruku,ravan ko svijeća,
to je moj buraz i tvoj sa Korduna.

Dukati o vratu kike niz ledja,
na gizdavoj preslici gargana vuna.
Stasata lijepa,svilajcom mustre redja,
to je moja seja i tvoja sa Korduna.

Ispod crnog rubca,šapće iste riječi,
oplakuje glasom svile i baršuna.
Bugari,sklapa ruke,na grobu kleči,
to je moja Majka i tvoja sa Korduna....


mojeognjiste @ 14:44 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » lis 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
7006
Index.hr
Nema zapisa.