Lika je srednje planinski dio Republike Hrvatske. Najčešće se spominje sa Gorskim kotarom. Uz Kordun i Baniju, činila je nekadašnju Vojnu krajinu za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Najljepši dio Like čine Plitvička jezera koja se sastoje od 16 manjih i većih jezera iz kojih nastaje rijeka Korana.


Geografski položaj


Lika je kontinentalna regija, omeđena planinama Velebitom na zapadu i jugu te Plješivicom na istoku. Sjeverna granica je prilično neodređena jer Ogulinsko područje predstavlja prelaz između Like i Gorskog Kotara. Čitavo područje može se okarakterisati kao planinska zaravan podijeljena manjim planinskim lancima u više cjelina (Gacko Polje, Krbava, Ličko Pounje i dr.). Ima veliki strateški i saobraćajni značaj jer predstavlja među kontinentalnog i primorskog dijela Hrvatske. Kroz Liku prolaze magistralni putevi Zagreb-Split i Zagreb-Zadar, autoput Zagreb-Split, te željeznička pruga Zagreb-Knin-Split.
Ime
Po jednoj legendi, Lika je dobila ime po lîku. Lîk je u ikavici riječ za „lijek“.
Po drugoj legendi, Lika je dobila ime po grčkoj riječi λύκος (likos) što znači „vuk“, a Lika je poznata po tome da u njoj živi mnogo vukova.





U antičko doba područje Like naseljava ilirsko pleme Japodi. Njih je u I veku pre nove ere pokorila rimska vojska, ali su i dalje zadržali svoju plemensku autonomiju, baveći se nomadskim stočarstvom. Romanizacija ovog prostora je bila samo površna, jer je Rimljanima bilo najvažnije osigurati putne komunikacije. Do većih promjena dolazi raspadom carstva i seobama naroda, kad se na ličko područje doseljavaju slovenska plemena (Srbi i Hrvati). Oni uspostavljaju svoju upravnu organizaciju, osnivajući plemenske župe Gacku, Krbavu i Liku. Postoje teorije da su nakon ustanka Ljudevita Posavskog u slabo naseljenu Liku franački vladari preselili znatan broj Avara, koji su se kasnije stopili s Hrvatima. S razvojem i jačanjem hrvatske države, dolazi do porasta stanovništva i većeg stepena društvene organizacije, a s tim i do podjele starih rodovskih župa u Lici. Tako nastaju nove župe Bužane, Hotuča, Lapac, Plase i druge. O porastu značenja Like unutar Ugarsko - hrvatskog kraljevstva govori i osnivanje Krbavske biskupije 1160. godine, sa sjedištem prvo na Mrsinju iznad Korenice, a zatim na Udbini. Materijalni ostaci iz tog razdoblja su neznatni, jer su većinu crkvi i utvrđenja uništili Turci. Dokaz tadašnjeg stepena razvoja je i postojanje štamparije u Kosinju krajem 15. veka.
Turski prodori na ovo područje počinju nakon pada Bosne (1463), da bi kulminirali Krbavskom bitkom 1493. godine, u kojoj je uništena hrvatska feudalna vojska. Između 1522. i 1524. turska vojska zauzima čitavo područje Like, s izuzetkom Gacke doline i Brinja. Starosjedilačko hrvatsko stanovništvo tada gotovo u potpunosti nestaje, a na njihovo mjesto doseljavaju se pravoslavni Srbi iz drugih srpskih područja, uglavnom iz Bosne, tako je u Lici znatno povećan broj Srba (koje su nazivali Vlasima, tako su Srbe nazivali Turci što se je do danas održalo) te manji broj Hrvata koji su prihvatili islamsku vjeru. Turci su za ovaj prostor 1580. osnovali Lički (Krčki) sandžak sa sjedištem u Kninu i glavnim ličkim uporištem na Udbini. Takvo stanje je potrajalo sve do velikog austrijsko - turskog rata (1683-1699) u kojem je pod vodstvom sveštenika Marka Mesića oslobođena čitava Lika osim Ličkog Pounja.
Nakon protjerivanja Turaka , Habsburška monarhija ju je stavila pod neposrednu vlast svoje dvorske Komore, a zatim 1714. godine pod upravu Karlovačkog generalata. Tako je Lika došla u sastav Vojne krajine u čijem će sastavu ostati sve do njezinog ukidanja 1881. godine.
Kako je Lika oslobođena od Turaka u njoj je bilo dosta Srba doseljenih za turskog vremena. Sad se u Liku doseljavaju i Srbi iz Dalmacije, a mnogi koji su ranije prebegli ispred Turaka na sjever ponovno se vraćaju u stare naseobine. Tako Srbi iz okoline Otočca naseljavaju Vrebac i komić. Preseljenici iz Brloga sada naseljavaju Pećane i Jošan. Jedna grupa srpskih porodica seli se iz prokika u Zapadnoj Lici u Mutilić na Udbini. Srbi iz Dalmacije naseljavaju Zrmanju, Gračac i Medak. Mjesta u Krbavi naseljavaju Srbi iz Kupresa, Grahova i Knezpolja. Veliku Popinu i Mazin naseljavaju Srbi iz Kninske krajine u Dalmaciji. U Bruvno se preselila jedna grupa porodica iz Divosela i okoline Gospića. Manojlo Grbić pominje dokumenat iz kog se vidi kako Juraj Križanić, povjerenik karlovačkog generala za Liku dozvoljava kosinjskom knezu Vukašinu Mileusniću da se sa 40 srpskih kuća preseli u Široku Kulu.
Kako su Ličani u početku pružali otpor strogom vojnom režimu, 1746. je osnovan posebna vojno-upravna teritorija Ličke regimente (pukovnije), da bi se učvrstila kontrola nad ovim krajem. Opšta militarizacija Like, u kojoj je sve bilo podređeno potrebama stalnog ratovanja, znatno će uticati na mentalitet njenog stanovništva.

 

Doseljavanje Srba na područje srednje Like

Srednja Lika sa Krbavom najteže je stradala od Turaka. Prvo je pljačkana i pustošena, a 1528. je osvojena od Turaka. Turci sada ovamo dovode raju da im obrađuje opustjelu zemlju, najviše iz bosne, a dovođeni su i Bunjevci rimokatolici iz Hercegovine. Ali je raja teško podnosila tursku vlast. Već smo vidjeli da su izbjeglice iz like naselile brlog. Za sve vrijeme turske uprave u Lici stanovništvo se stalno mijenjalo. Lika je oslobođena od Turaka u velikom ratu, pa je karlovačkim mirom pripala Austriji. Kada je Lika oslobođena, Beč je dugo premišljao kako da uredi ovu oblast. Napokon je priključena Vojnoj krajini. Kad je Lika oslobođena od Turaka u njoj je bilo dosta Srba doseljenih za turskog vremena. Sad se u Liku doseljavaju i Srbi iz Dalmacije, a mnogi koji su ranije prebegli ispred Turaka na sjever ponovno se vraćaju u stare naseobine. Tako Srbi iz okoline Otočca naseljavaju Vrebac i komić. Preseljenici iz Brloga sada naseljavaju Pećane i Jošane. Jedna grupa srpskih porodica seli se iz prokika u Zapadnoj Lici u Mutilić na Udbini. Srbi iz Dalmacije naseljavaju Zrmanju, Gračac i Medak. Mjesta u Krbavi naseljavaju Srbi iz Kupresa, Grahova i Knezpolja. Veliku Popinu i Mazin naseljavaju Srbi iz Kninske krajine u Dalmaciji. U Bruvno se preselila jedna grupa porodica iz Divosela i okoline Gospića. Manojlo Grbić pominje dokumenat iz kog se vidi kako Juraj Krišanić, povjerenik karlovačkog generala za Liku dozvoljava kosinjskom knezu Vukašinu Mileusniću da se sa 40 srpskih kuća preseli u Široku Kulu.
Tako je Lika dugo naseljavana i preseljavanja dok se krajem XVII vijeka u njoj nije smirilo.

Popisom stanovnistva utvrdjeno je da je 35 naselja u Lici i Krbavi 1712. godie imalo ukupno 26.503 stanovnika- 20.500 Srba pravoslavne vere i 6.003 katolika razlicitog etnicog porekla. Vecina Srba ( 19.159 ili 93.46%) zivela je u etnicki cistim srpskim naseljima: Bruvnu (761) , Bunicu (1.513), Divoselu (612), Gracacu (1.940), Jošanima (621), Korenici (1.813), Mazinu (527), Metku (1.160), Mekinjaru (632), Mogoriću (715), Ostrvici (418), Pećanima (148), Pišaću (602), Ploči (552), Počitelju (504), Popini (1.575), Raduču (775), Srednjoj Gori (460), Širokoj Kuli (695), Visuću (633), Vrebcu (855) i Zvonigradu ili Zrmanji (1.648)..
Samo je 713 (3.48%) Srba živelo u mešovitim naseljima sa srpskom većinom- Komiću (386) i Mutiliću (327).
U naseljima sa većinskim katoličkim življem (LOvinac, Perušić i Udbina) bilo je ukupno 628 (3.06% ) Srba.....

Samo 3.078 (51.27%) od ukupno 6.003 Katolika u Lici i Krbavi zivelo je u cisto katolickim naseljima- Bilaju (118), Budaku (258), Kaludjerovcu (190), Musaluku (182), Novom (517), Pazaristu (1.188) , Podlapaci (409) i Ribniku (216). A 2.737 (45.60%) u naseljima sa vecinskim katolickim zivljem - Lovincu (1.298), Udbini (374) i Perusicu (1.065). Ostali Katolici, njih 188 ili 3.13% ziveli su u Komicu i Mutilicu (170), naseljima sa apsolutnom srskom vecinom....."


Sto se tice Katolika u Lici i Krbavi tj. njihovog porijekla i naseljavanja ovih oblasti, evo jos nekih podataka.
U lickim i krbavskim selima za vreme turske vlasti uopste nije bilo katolickog stanovnstva, a prvi stanovnici katolicke vere u ovim oblastima bili su nasilno pokrsteni muslimani.Katolicka zajednica u Lici i Krbavi kasnije je povecana naseljavanjem Vlaha katolika ili navodnih Bunjevaca, Kranjaca i nesto Hrvata.....
Nasilno pokrstavanje muslimana sprovedeno je posle oslobadjanja Like i Krbave 1689...Tada je, prema tvrdjenju komorskog upravnika Like i Krbave Antonija Koronina, u Perusicu, Bilaju, Ribniku, Novom, Bunicu i Sirokoj Kuli prevedeno u katolicku veru oko 1.700 muslimana, a nekoliko njihovih dzamija pretvoreno u katolicke crkve......
Brinjski svestenik Marko Mesic......ostavio je dragoceno svedocanstvo o tome kako su pokatoliceni muslimani u Perusicu.....
.....Medju katolickim doseljenicima u Lici i Krbavi najbrojniji su bili Vlasi katolici, koji su poceli da se doseljavaju iz senjsko-podgorske oblasti krajem XVII veka..... 96 porodica doselilo se, prema izvestaju senjskog i modruskog biskupa Sebastijana Glavinica iz 1696 godine, u Pazariste iz Krmpota i Svetog Jurja (Jurjeva).....Doseljenici iz Karlobaga i Starigrada stvorili su naselje Lovinac kod Gracaca...... Vlasi katolici u Lici i Krbavi, zbog bliskosti svoje patrijarhalne kulture sa kulturom srpskog, pravoslavnog stanovnistva, bili su izlozeni velikom pritisku Rimokatolicke crkve, ciji je cilj bio da zatre tragove njihove kulture i nametne im nova, drugacija kulturna obelezja....
Trecu, najmalobrojniju skupinu katolickog stanovnistva u Lici i Krbavi krajem XVII i pocetkom XVIII veka cinili su Hrvati...

Etnicko poreklo katolickog stanovnistva Like i Krbave:
Vlasi katolici-42%
Pokrsteni muslimani-31%
Hrvati i Kranjci-27% "

Stanovništo Like oko 1700.


LutajućI po internetu u potrazi za novim podatcima naleteo sam na ovaj tekst koji u celosti prenosim.
Ne stojim iza ispravnost i autenticnosti ovoga teksta.Nemoj da se uvredite ako neko od vas nadje svoje prezime i vidi da prezime nije ono sto sada jeste i obrnuto.Bilo kako bilo izgleda da je ovaj spisak stanovnistva upisan u istoriju Like cekam da cujem vase misljenje o ovom tekstu!



Naseljenici u ličkim selima 1700.


Gornji Kosinj – kranjci, doseljenici iz gornjeg pokupja (g.kotar); Butina, Golik, Grgurić, Jurković, Mance, Pleše, Prišlin, Podnar, Špoljarić, Žagar...

Krš (Srednji Kosinj) – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka; Basta, Burcar, Ćormarković, Glumac, Javorina, Kokotović, Lastavica, Luben, Munjas, Paripović, Počuča, Uzelac, Zobenica...

Donji Kosinj – hrvati, doseljenici iz okolice Ogulina; Benčić, Biljan, Crnković, Delač, Klobučar, Majnarić, Sigurnjak, Štajduhar, Vidmar...

Široka Kula – pravoslavni vlasi, naseljeni iz zbjega kraj brinja; Cvjetičanin, Dejanović, Jelić, Jović, Korać, Kupica, Mileusnić, Paskaš, Sikerica, Vukelić, Zečević...

Perušić – pokatoličeni muslimani; Asančehajić, Kurkešević, Alešković, Hećimović, Bašić, Imbrešić, Zulić, Turić, Kulašević, Džotić, ...naseljeni bunjevci; Krumić, Lulić, Tomić, Rukavina... hrvati, doseljeni od otočca; Brajković, Kostelac, Kovačić, Orišković, Šimatović... kranjci, doseljeni iz gornjeg pokuplja; Grivičić, Jurković, Kolar, Klemenić, Štimac, Umić...

Mušaluk – kranjci, doseljeni iz gorskog kotara; (ne spominju se prezimena)

Drljača – kranjci, doseljeni iz gorskog kotara; (ne spominju se prezimena)

Strana – kranjci, doseljeni iz gorskog kotara; (ne spominju se prezimena)

Malo Selo – kranjci, doseljeni iz gorskog kotara; (ne spominju se prezimena)

Kaluđerovac – kranjci, doseljeni iz čabra i broda n/K; Crnković, Grgurić, Kruljac, Ožanić, Palijan, Podnar, Šebalj...

Budak – bunjevci, doseljeni iz primorja; Luketić, Marković, Mesić, Pavičić, Pavlinić, Vidović... hrvati, doseljeni iz okolice otočca; Jurković, Levarac, Toljan, Štimac, Špoljarić...

Pazarište – bunjevci iz krmpota; Vojnić, Miletić, Rupčić, Smolić, Vučković, Vlatković, Rogić, Tomić... hrvati, doseljeni iz vinodola; Marinac, Levar, Ružić, Biskupović, Pečinić, Hudoković, Hodak, Kalanj...

Smiljan – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka; Basarić, Rogić, Gajić, Katić, Rajčević, Vujnović... hrvati doseljeni iz velebitskog primorja; Kovačić, Maras, Vrban, Mažuran, Devčić, Špalj, Miškulin, Krpan...

Kaniža Gospićka – pokatoličeni muslimani; Čanić, Jengić, Šabić, Turić...

Gospić – pokatoličeni muslimani; Alić, Asančajić, Asić, Fajdić, Hećimović, Jamičić, Šerić... doseljeni bunjevci; Bačić, Balenović, Brkljačić, Ćaćić, Dujić, Filipović, Ivezić, Japunčić, Krmpotić, Miletić, Pavelić, Starčević, Šikić, Tomljenović... hrvati doseljeni iz ledenica; Bubaš, Frković, Pađen, Smolčić, Svetić... hrvati doseljeni iz brinja i otočca; Alar, Bićanić, Božić, Brajković, Konjiković, Majeović, Nikšić, Mesić, Novaković, Orešković, ... kranjci doseljeni iz donjeg pokupja (karlovac); Binički, Jugović, Križ, Kruljac, Papež, Tarković, Sudar, Štimac, Žagar...

Lički Novi – hrvati doseljeni iz ledenica; Zduna, Galac, Tonković, Pađen, Jelačić, Belobrk, Šnajdar, Jerković, Magašić, Stilinović...

Ribnik – starosjedioci hrvati iz turskog vremena; Mudrovčić, Romić, Franić, Jurjević, Cindrić, ... kranjci iz g.kotara; Golik, Grgurić, Štimac, Palijan, Steile... pravoslavni vlasi, doseljeni iz bosne (grahovo); Sekula, Smoluč, Drakula, Radula, Počuča, Plečaš

Divoselo – pravoslavni vlasi naseljeni iz bukovice i zap.bosne; Bjegojević, Bukarica, Čubrilović, Dodig, Grijak, Konjac, Nafajda, Ostreva, Pjevač, Plečaš, Počuča, Popović, Sekulić, Tepšić, Vukovoj.

Počitelj – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka iz bosne; Bobul, Čuturilo, Lubenović, Njegovan, Trkulja, Uzelac, Vitas, Vuksan.

Medak – pravoslavni vlasi naseljeni iz bosne, poslije turaka; Acketa, Capitlaka, Crnokrak, Čokeš, Didulica, Dragičević, Drobnjak, Glumac, Jađovul, Kalinica, Korać, Ljuština, Maoduša, Popović, Samotaka, Starčević, Škorić, Tarbuk, Vlajinić, Ugarak, Žegarac

Raduč – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka; Bastaja, Bjelobaba, Crnobrnja, Čubrilo, Jalača, Korkut, Kulundžija, Ljevnajić, Ljuljak, Šobot

Mogorić – pravoslavni vlasi naseljeni iz bukovica; Banjeglav, Basarić, Borković, Đodan, Ilić, Janković, Kuduz, Maljković, Margaretić, Vučković

Vrebac – starosjedioci hrvati iz turskog vremena; Bobić, Butković, Cetinić, Kleković, Mandarić, Mikluščić, Tomaš,... pravoslavni vlasi naseljeni iz bosne; Bogdanul, Kokot, Korać, Narandža, Njegomir, Praskonja, Resman, Zelentur, Zoroje

Bilaj – pokatoličeni muslimani; Jurišić, Pozderac, Skender.. hrvatski doseljeni iz donjeg pokuplja; Fink, Mihelčić, Žagar

Barlete – doseljeni bunjevci; Jelinić, Krmpotić, Stipanović... doseljeni pravosl.vlasi iz bukovice; Mikšić, Ciganović, Rašeta, Sudar

Ostrovica – doseljeni hrvati iz vinodola; Bunčić, Kranjčević, Tomičić, Vraničić... doseljeni prav.vlasi iz bukovice; Čuturilo, Polovina, Kekić, Rajšić, Savatović, Teslić

Lovinac – doseljeni bunjevci iz baga (karlobag); Blažević, Brkić, Pavičić, Perpić, Sekulić, Šarić.. kranjci iz g.kotara; Zdunić

Lič.Cerje – doseljeni bunjevci iz podvelebita; Balen, Brkljačić, Japunčić, Matovinović, Vrkljan

Ričice – doseljeni bunjevci iz podvelebita i senja; Knežević, Peršić, Rupčić, Skorup, Tomičić

Smokvić – doseljeni bunjevci iz okolice senja; Krpan, Pavelić, Pavičić, Šarić, Tomljenović

Sveti Rok – doseljeni bunjevci iz podvelebita; Babić, Ivezić, Katalinić, Pasuović, Smolčić, Vidaković, Vrkljan..

Bruvno – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka; Bolović, Bulj, Čubrilović, Divjak, Guteša, Kečina, Krneta, Krtinić, Kasulja, Malbaša, Miljuš, Plečaš, Radmanović...

Mazin – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka iz istočne bosne; Drakulj, Gvozden, Kekilolović, Pijuk, Starješina, ..

Udbina – doseljeni bunjevci iz podvelebita; Bižanović, Blažan, Ivković, Mesić, Jurčić, Robić, Rajković, Fumić, Sertić,... doseljeni kranjci iz g.kotara; Pezelj, Tičac, Mance, Krznarić, Novačić, Sabljak.

Rebić Udbinski – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka; Ćosić, Ćuk, Momčilović, Sekula, Trkulja, Vukoder

Mutilić – starosjedioci hrvati iz turskog vremena; Augustić, Bakarić, Cvitković, Dubravčić, Gašperović, Valentić... prav.vlasi naseljenji od turaka iz bosne; Basara, Basta, Dopuđa, Hajduk, Komadina, Krnjajić, Lončar, Oštrokapa, Uzelac

Visuć Krbavski – pravoslavni vlasi naseljeni iz bukovice; Banović, Baraković, Jančić, Javorović, Kosanović, Pozmanović, Prica, Prodanović, Vranješ, Žutić

Komić – pravoslavni vlasi naseljeni iz bukovice; Batinić, Ćurčić, Grozdanić, Opačić, Ružić, Momčilović

Mekinjar – pravoslavni vlasi naseljeni od turaka iz podrinja; Bastaja, Bosnić, Kliska, Pokonj, Repatulj, Šegan, Trkul, Zorul

Pisač – pravoslavni vlasi iz zbjega u brinju; Borić, Grbić, Končar, Svilar, Štetić, Vukmirović

Podlapača – doseljeni hrvati iz modruša; Blažan, Dasović, Fumić, Holjevac, Javor, Sertić, Udorović, Vuković

Jošane – pravoslavni vlasi koji su do tada bili nomadi; Arambašić, Cvijanović, Diklić, Mašić, Panjković.. pravoslavni vlasi naseljeni iz bukovice; Egić, Kurijac, Masnikosa, Mrkobrada, Radulović, Stojanović, Vlatković

Bunić – pravoslavni vlasi koji su do tada bili nomadi; Batinić, Božanić, Vranješević, Milošević, Rapajić, Vlaislavljević, Hinić, Domazetović, Sekezović, Sladić.. pravoslavni vlasi naseljeni iz bosne; Eror, Prica, Radule, ..

Pećane – pravoslavni vlasi naseljeni iz bukovice i bosne; Bižić, Budisavljević, Kreković, Masnikosa, Mihajlović, Pražić, Svilar

Korenica – pokršteni muslimani (na pravoslavlje): Agić, Ivanišević, Hajdović, Jandrić, Klašnić, Mikić, Mirilović, Petričić.. pravoslavni vlasi naseljeni iz zbjega kod otočca i plaškog; Boršenović, Čupurdija, Delić, Đotlić, Drakulić, Funduk, Glumac, Gnjatović, Govorčina, Vukobrat, Škorić, Šuput, Vardić, Žigić, Vujčić...

Otočac – hrvati starosjedioci prije turaka; Atalić, Bogdašić, Brajković, Ćorak, Dasović, Dubravčić, Dujmović, Furlan, Gomerčić, Kostelac, Ladišić, Laškarin, Mudrovčić, Orišković, Šimatović, Tonković

Kuterevo na Velebitu – kranjci naseljeni iz gor.kotara; Bartulac, Gerovac, Kranjčević, Lukšić, Šlipogar, Vrbanić... bunjevci naseljeni iz baga (karlobag); Prpić, Rogić, Rupčić, Babić, Katalinić, Rukavina...

Kompolje – kranjci naseljeni iz gor.kotara; Fajdetić, Filipčić, Šimunić, Majer, Šarinić

Krasno Polje – doseljeni bunjevci iz podvelebita; Devčić, Babić, Modrić, Vukelić

Biskup Brajković u svom izvještaju o Lici, 1702., dijeli ličko stanovništvo na plemenite hrvate, pokrštene turke, bunjevce, kranjce i vlahe šizmatike.
Među plemenite hrvate ubraja rodove s područja vinodola, senja, otočca, brinja i modruša, kao i ostatke onih hrvata koji su nadživjeli tursku vladavinu...
Pokršteni turci samo su uvjetno „turci“, jer se radi o islamiziranim stanovnicima like, koji su porijelom najvećim dijelom slaveni iz bosne.
Kranjci su lički doseljenici koji su došli iz gornjeg pokuplja, tj. hrvatski ili slovenski kajkavci, koje su štokavski hrvati prozvali „kranjcima“.
Bunjevci su vlaško polunomadsko stanovništvo katoličke vjere, potpuno slavenizirano. Porijeklom su iz srednje dalmacije (cetine), a „putovali“ su preko bukovice, ravnih kotara, podvelebitom do senja i dalje preko modruša. Jedan ogranak je završio čak u bačkoj, najvjerojatnije naseljen tamo od turaka.
Vlasi šizmatici su nomadi i polunomadi grkoistočne vjere. Ukoliko su porijeklom iz sjeverne dalmacije (bukovica) uglavnom su slavenizirani, dok su oni iz bosne i dublje iz dinarida još uvijek jakog romanskog karaktera. Na prostorima like bilo ih je od pamtivijeka; turcima su najprije bili saveznici, dok su se pod kraj turske vladavine razbježali u zbjegove kraj brinja i otočca, odakle se većina vratila u prijašnja naselja